Eto zapalo i nas da se malo zamuvamo oko Porina ove godine, iako nismo nominirani, no slijedeće godine sigurno! Budući da se već u petak mašinerija oko dodjele nagrada dobrano zahuktala, trebao je netko zabaviti i opustiti sve te ljude koji su zaslužni za ono što ste gledali na malim ekranima ili uživo. Kao što pjesma kaže, potrpali smo stvari i krenuli na put. Oliver je za upravljačem kombija porušio sve brzinske rekorde, na što se Gigi ledila krv u žilama, no bio je cajtnot, a na gažu moraš stići na vrijeme. Lokacija već poznata, Grand Buffet Belvedere, nije nam prvi put. Ostatak puhaćke radne organizacije već je čekao na terasi i hladio se uz razne osvježavajuče napitke sumljivog sadržaja. Kratka tonska proba, skroz tiha, jer prostor je od stakla i keramike, sve zvuči kaotično. Brzinsko tuširanje i presvlačenje i već smo na bini koje nema, ali to nama nikad nije predstavljalo problem, bar se možemo malo više raširiti, jer ipak smo mi oktet. Nakupilo se ljudi, poznatih i nepoznatih i krenula svirka. Završimo prvu stvar, a ono urnebes...ajd super, ipak su to ljudi od struke. Peremo dalje, ulijeće klizečim startom Oliverov strikan Arso na saxu, totalni raspašoj! I tako sve do ne znam kad, jer vrijeme je postalo totalno nevažno, u neko doba završili smo uobičajeno sa Hard to Handle i krenuli se družiti u prepunom lokalu. Svi hvale, svima se sviđa, ogotovo autorske stvari, pa kaj ti više treba? Prepričavanja zgoda i nezgoda sa svirki od strane starih kužatora držalo nas je na šanku uz dobru čašicu skoro do jutra. Polako smo se osipali do brloga na spavanje, jer ujutro je trebalo krenuti nazad u realnost. Ako vas zanima kako je bilo, evo link na nekoliko pjesama izvedenih te večeri (hvala Borni i frendu):http://www.porin.info/18-porin/greenhouse-blues-band-u-caffe-bar-grand-buffet-belveder-biograd-154. Toliko za sada, moram juriti na svirku u Lisinski jer treba zaraditi pare za snimanje autorskih pjesama, a o tome uskoro. Ljubi vas Kris